VRIJEME PROLAZI ZAPISANO OSTAJE STARTSTRANICA -O KOPRIVNI O KOPRIVNI Istinite Seoske priče i legende 2 - 4
Banner
°°° VAŠE POVJERENJE°°°°° NAŠA JE NAGRADA°°°
Banner
ZADNJE POSTAVITE SLIKE
nove slike.jpg
SRCEM ZA MODRIČU
Banner
Benutzer : 5770
Beiträge : 440
Weblinks : 16
Wir haben 21 Gäste online

********** PO ČEMU SE KOPRIVNA POZNAJE **********

image 0image 1image 2image 3image 4image 5image 6image 7image 8image 9image 10image 11image 12image 13image 14image 15image 16image 17image 18image 19image 20image 21image 22image 23image 24image 25image 26image 27image 28image 29image 30image 31image 32image 33image 34image 35image 36image 37image 0image 1image 2image 3image 4image 5image 6image 7image 8image 9image 10image 11image 12image 13image 14image 15image 16image 17image 18image 19image 20image 21image 22image 23image 24image 25image 26image 27image 28image 29image 30image 31image 32image 33image 34image 35image 36image 37

 

Istinite Seoske priče i legende

 

Po sadržaju su međusobno veoma različite, od anegdota i šaljivih priča do normalnih zbivanja i događanja u seoskoj svakodnevnici. Ima među ovim pričama i takvih koje su očito mitskog porekla, nastale u dalekoj prošlosti.

SAM ŽITO KOPAO I KUĆI PRENOSIO

Jevto sin Jove Vidovića,imao je njivu u polju (ona strana) u kojoj je sijao žito (kukuruz) pod ruku,jer sijačice još nisu postojale.Žito je kopao sam,pa kažu,dok on završi kopanje na jednoj strani na početnoj stigne za pregrt.Po zrenju kuruza brao je i na leđima prenosio kući,iako se priča da je kod kuće imao ne iskorištene volove.

Po priči Slavka V. Vidovića.

 

PROBUDIO SE U SNIJEGU

Petra Duronjić (1900.) negdje 1935.g.otišao u garjet (dobrovoljno) na pokrivanje kuće svome šurjaku Živku Vasiću u Brgulu.Po polasku kući u noćnim satima,zabasao je u šumi i legao spavati.Kada se probudio snijeg je okolo zapadao samo je se zemlja vidila ispod njegovog tijela.Toga momenta otišao je do kuće Milana Radovanovića,tu se ogrejao,a zatim došao svojoj kući.

 

POSINAK IGNJAT

Ignjat Vidović (1858.) došao je iz Kožuha za posinka Vukašinović Đorđe Nikoli (1830.)-brat od Lekse.Današnja kuća Boška I. Vidovića.Imao je tzv.osobac (svoju stoku).Nikola je imao samo malu kućicu i nikakvih drugih zgrada,pa tako ni stočne hrane.Ignjat je tu svoju stoku povezao za neke drvene dijelove kuće i kako ispriča unuk Mliorad,većina stoke je pokrepala od zime i gladi.Bilo je ovo pri kraju 19 vijeka.

 

UZMI PONJAVETAK S' OGRADE

Svetio pop vodicu u Maloj Rijeci.Kad je naišao u blizini kosišta na rijeci je prala haljine žena Staje Stajića sa pratljačom.Bila je to žena iz kuće Staje Milićevića.Ugledavši popa na neposrednoj blizini žena se ispravila pogledala u pravcu svoje kuće i povikala neko svoje žensko čeljade:“Uzmi ponjavetak s' ograde i počisti sobu,evo popa ideee“.Vrijeme događaja nije precizirano.

Ispričao Radovan Milićević.

 

ISPUCAO SA ČEPAROM SVOJ TAL ZEMLJE

Simeun Damjanović (1853.),kovač.Imao je sinove Đorđu (Đoka),Petra i Trivka (1879.).Simeun je za života svojim sinovima podijelio njihove nasledne dijelove zemlje.Priča se da je Trivko prodavao dio po dio zemlje kupovao čepove i na kraju isprodao čitav svoj tal za čepove ili kako se pričalo „proćer'o kroz čeparu“ čitav svoj tal zemlje.Bilo je to početkom 20 vijeka po kazivanju Milorada B.Vidovića.

 

TRIŠO I NJEGOV DUĆAN

Radovan Radovanović „Trišo“ (1895.) bio je trgovac ali i delija.Po priči Boje Despotović (1911.) bile su neke prigodne pjesme naslovljene nestašluku,kao:“Trišo nam je trgovac na glasu,ima punca Kneževića Vau i punicu Stanu Vasinicu“.

 

 

Počastio žandarme ukradenim jarcem

Jovan Vasiljević Knežević (1848) bio je knez u Koprivni posle I sv. rata. Iako knez ukrade jarca od Jovan Đerića Jajića, i tokom noći ga ispeče. Đerić prijavi žandarmima krađu, a ovi po običaju prvo navrate kod kneza raspitujući se za lopova. Posumnjalo se na dvojicu braće Jovanovića, dovedu ih do kneževe kuće, svežu za drvo i  batinama terali na priznanje, pa pošto nisu priznali, puste ih kući. Na kraju knez žandarme počasti pečenom jaretinom (Kazivanje Zdravka Vujića).

5. Čiji si ti mali? 

Bogdan Vujić (1900) imao je 12 djece. Sela djeca za večeru, zbijena u krug jedno uz drugo. Lampica petrolejka, pa je vidljivost smanjena. Bogdan pogleda po djeci te mu se učini da jedno nije njegovo pa upita sumnjivo dijete čiji si ti mali? Umjesto odgovora, djeca su se zasmijala. (Kazivanje Stojana Vasiljevića).

 

 

ŽIVOT BEZ BRIGE

Kažu da se danas živi u trci,a nekada je to bilo bezbrižno.Povezao Vaso Vuković oko 1930.g.u svom fijakeru do Doboja grupu ljudi iz Adara Kožuhe i to Gavro Plavić,Lazar Pavlić,Simeun Pavlić,Petar Pečić,koji su na Dobojskoj željezničkoj stanici trebali vozom putovati za Sarajevo.Nisu oni znali za red voženje.Po dolasku u Doboj sjeli su na jedan ledinjak,povadili iz svojih torbica ponesenu hranu i piće,prostrli lanene vrešnjače (peškire ili krpe) i sjeli da meze uz piće i šalu.U tom se na željezničkoj stanici pojavi voz.Odjuri jedan od te grupe da pita željezničara:“ Kuda ovaj voz ide“?“Ide brdu za Sarajevo“.Na to će ovaj izviđač Gavro ponovo pitati:“A kada ima sledeći“?Željezničar odgovori:“Sutra u isti vakat (vrijeme)“.Vrati se Gavro zadovoljan svojoj družini,saopšti šta je saznao pa će reći:“E baš fino,da ne kvarimo naš ćeif (zadovoljstvo)“. Svi nastaviše u zadovoljstvu da ćeife do sutra.

Kazivanje Veljke Pavlića iz Adara.

 

ONO PRIJO TI SI SE SEFILA (ZABUNILA)

Udala se kćerka Nike Lzića Ljubica za sina Živka Todorovića Novaka zvani Pajde u Gornju Brgulu.U tom pasivnom predjelu u porodicama još se uvijek jelo iz jedne posude.Došao Živko prvi puta kod svojih prijatelja Nike i Joke u Koprivnu.Servira Joka ručak na savremen način tj.plitki i duboki tanjir.Gleda to Živko prvi puta pa će svojoj priji Joki reći:“Ono priji ti si se sefila (zabunila),ovde si stavila dva tanjira“.

Po kazivnju Ljube Lazića.

 

Kupovni hljeb

Nedo Nikić došao kući u selo sa posla iz Zenice. Sa sobom poneo jedan bijeli pekarski hljeb, u selu se kaže kupovni. Njegov otac Mirko jede hljeb i kaže :“sa ovakvim hljebom mogao bi postiti čitav post“.Pošto se u selu u to vrijeme trošio kukuruzni hljeb.Često puta djeca kada su kupovala pšenični hljeb iz pekare od prodavaoca tražili su:“Daj mi jedan kupovni hljeb“. (Kazivanje Joke Nedić).

DUKAT U KAMENU

Priča se da je neki Kuzman sa porodicom doselio se u Koprivnu (Trebava) iz Rume po čemu je ova familija dobila prezime Kuzmanović.Po doselenju sa sobom su donijeli neki kamen u obliku žabe,i taj kamen su svi stavljali na zubaču da bolje drobi grude.Posle izvjesnog vremena dođu neki ljudi iz Rume i zatraže taj kamen,koji ga bez pogovora mještani daju.Priča se da je u tom kamenu bilo dosta dukata,ali je za porodicu Kuzmana sve kasno bilo.Događaj polovinom 19 vijeka.

Ispričao Nedeljko Lukić.

 

Zažmiri pa popij

Grujo Grujić naručio čokanj rakije u dućanu Vase Vukovića. Kad je Grujo pogledao u rakiji se nalazio veći trun pa to kaže gazda Vasi, a ovaj njemu zažmiri pa popi. Grujo to popije ali kod plaćanja dade manje para. Vaso opomenu Gruju da je manje novca, a ovaj odgovori ajde bogati, zažmiri pa ostavi.

 

LUG PO POLEDICI

Đoko Nikić vozio je drva po poledici za Modriču.Da se konji ne bi polomili žena Jovanka nosila je kante luga i išla ispred konja i posipala po kolovozu.Trasa je bila od Đokine kuće do glavne ceste.

Po kazivanju Radojke (Riste) Vasić.

 

ZNAM I KAD SAM OSTARIO

Đoko Nikić često je kad malo popije psovao starost uz dodatak „a znam i kad sam ostario“.Odmarao Đoko na parceli u polju ležeći na konjskom ćebetu.Naiđe tada neka mlađa žena koja je po svojoj prilici željela ljubavne avanture.Đoko to nije smio prihvatiti (odbio).I taj dan iako nije zabilježio datum smatra „dan od kada je ostario“.

Po ličnom kazivanju Đoke Nikića.

 

Oženila se Karavlasom

Bila devojka jedinica u oca. Priča se da je obećala nekom knezu, da joj nađe momka koji će joj doći na zirat u kuću, a ona će knezu za nagradu dati njivu zemlje. Knez nađe momka Karavlasa i oni zasnuju porodicu, a knez za nagradu dobi njivu u Osoju. (Događaj je verovatno sa početka 19. vijeka, a kazivanje je Marka Puranovića).

 

Lijek sa 12 slova

Pod stare dane Mirko Nikić imao je prbleme sa stomakom, a lekar Jovanka Nijemčević propisala mu lijek Phosphalugre, koji je starcu pomogao. Kako nije mogao zapamtiti ili izgovoriti naziv lijeka, on je od lekarke tražio stari lijek sa 12 slova. Tako čim se Mirko pojavi na vrata ambulante, doktrica sa osmijehom  pita čika Nikiću, da li opet treba lijek od 12 slova.

ŽIVOT U PUŠNICI

Odvojio se Rajko Jakovljević od brata Staniše i nastanio u pušnici,prostor gdje su smještene furuna i ljese.Izbacivši to iz prostorije dobio je sobu za stanovanje.Žena Mara koja je u to vrijeme bila trudna,priča:“Najteže mi je bilo ulaziti u tu prostoriju sagnutu,radi stomaka“.U to vrijeme billo je novorođeno dijete sin Marko.Rajko je uživao u kartanju,pa je u zimsko vrijeme radi prosotora iznosio bešiku pod neku krušku.Posle završetka igra karata,reći će on ženi Mari:“Idi ponesi dijete u sobu ako je živo“.

Po kazivanju Mare Rajka Jakovljević (1919.).

 

NESUGLASICE SA TURCIMA

Kažu dosta davno u Osoju živio neki Jovan Šljivić.Često je svraćao u birtije,malo popije i odma zagužva sa Turcima.Oni ga zatvore ali on po izalsku iz zatvora nastavlja po starom.Tako je,priča se,pola života proveo u zatvoru.

Po kazivanju Mare Jakovljević.

 

Pola jajeta

Žena Staniše Mišića pošla u Modriču. Kad se malo udaljila od kuće setila se šta je zaboravila, pa počne dozivati Stanišu i reče mu eno jedno jaje na dolapu, prepolovi ga na pola, pa napravi djeci za doručak, a drugo pola ostavi za ručak. U kući je bilo 6/7 čeljadi, a dogodili se oko 1950.

 

Bio na onom svijetu

Stanko Grujić bio je poznat da za tren oka može izmisliti priču, obično lažnu, i ispričati je društvu. Tako jednom kaže kako je umro i došao Bogu na nebesa. Gleda Bog u mene, pa otvori knjigu veliku kao njivu od 50 dunuma. Pa kaže Stanku ti nisi na redu, rano si došao. Vrati se na zemlju, ti ćeš živeti sto godina. Kad je Stanko ostario i obolio ljudi koji su ga obilazili, podsete ga na njegovu priču i pitaju pa ti reče da ćeš živjeti sto godina. Stanko se i sada na brzinu snađe, pogleda u nebo i kaže Bog slago meni, a ja vama. (Kazivanje Radojke Vasić).

 

Bosna donijela, Bosna će i odnijeti

Doselila se od Kupresa porodica Perića, pa naselila u Buseve, u polju kraj Bosne. Već prvih dana nađu veliku hrastovu kladu i upitaju mještane, otkud ona tu. Ovi odgovore da je kladu nekada donijela reka. Tada Perići kažu, voda donijela, voda će i odnijeti. Zato nisu htjeli tu da prave kuću,nego su odelili u Vis u Vranjak.

Po kazivanju Anđelka Lazić.

 

Zemlja u zalog

Vaso Stokić iz Podnovlja davao je ljudima na zajam novac, a za svoju sigurnost, uzimao zemlju u zalog. U takav dug ušli su Jovan Mićić, Jevto Lazarević i Staniša Vidović iz Koprivne. Iza toga pojavljivali su se kao mladi ljudi po zborovima i igrankama u lepim odelima. Kako je vreme odmicalo nisu mogli pozajmicu vratiti. Jevto je proda deo zemlje, Jovan Mićić je svoj deo zemlje pod zalogom preveo na sina Milana, ali i on nije mogao otplatiti dug, pa je na kraju sve propalo. Staniša Vidović je odselio u Gujanovaču, sebi tu zakrčio malo placa i napravio kućicu. NJegovu zemlju u polju pod zalogom Vaso Stokić je prodao i izmirio dug. Tako se završila neslavna pozajmica ove trojice ljudi.

Staniša Vidović umro je u toj svojoj kućici u bijedi, nije ga imao ko sahraniti. Onda Marko Vidović i Novak Kuzmanović natovare leš na saone, odvezu do groblja i sahrane. (Bilo je to oko 1930. po kazivanju Savke Kuzmanović 1913).

 

Joomla "wookie mp3 player 1.0 plugin" by Sebastian Unterberg
 
GRADIMO KOPRIVNU
Banner
Banner
ŠVICARSKA - BOSNA
Banner
Banner
Banner
STATISTIKA
1303764
DanasDanas321
JučeJuče377
Ova SedmicaOva Sedmica1331
Ovaj MjesecOvaj Mjesec9863
UkupnoUkupno1303764